• Početna stranica
• Arhiv
• Linkovi
• Kontakt
• Mapa stranica

Jedna Božićna priča....

Bliži se badnje veče, a ja se svake godine ponovo sjetim jedne istinite priče koju mi je davno ispričala moja pokojna baka. Živjeli smo tada u Rijeci, na Sušaku. Imala sam tek par godina, ne sječam se više 4 ili 5.
Snijeg je tada češće padao i u ovim krajevima i bilo ga je daleko više nego sada.
Kao u magli sjećam se da je baka jedne badnje večeri donijela u naručju polumrtvu bijelu macu , dok je za njom plaho u kuću ušetala mršava neugledna kujica njemačkog ovčara. Od te večeri Nera i Blondi su bile članovi naše obitelji još puno godina....
Neru je vlasik izbacio iz njezine dvorišne kućice jer nije bila dovoljno oštar pas čuvar, a i imala je dva puta godišnje štence o kojima se vlasnik nije želio brinuti.Maleni su redovno završavali u kanti za smeće, tek rođeni ili u najboljem slučaju u rukama šintera.Odakle se Blondi te večeri stvorila uz Neru nikada nismo saznali...
Znam tek da je Nera više od 6 mjeseci lutala Sušakom u potrazi za toplom ljudskom rukom i komadićem hrane. Svi su je znali, bila je pametna i nevjerojatno vješto izbjegavala šintersku omču.

Tog je kasnog i hladnog badnjeg poslijepodneva baka otišla u obližnju trgovinu kupiti još neke stvari za božićne kolače.Snijeg je stao padati, vani je bilo izuzetno hladno , a snijega oko 30 cm na ulici.
Velegrad je bio okićen čarobnim svjetlima Božićne dekoracije, ljudi je usprkos snijegu bilo na ulici. Žurili su sa namjerom da još nešto kupe prije nego li se trgovine zatvore.
Trgovina hranom nalazila se u jednoj sporednoj ulici, a pored kanti za smeće ležala je u snijegu Nera i uz nju sklupčana bijela maca. Nesretne su životinje tužno svojim krupnim očima promatrale prolaznike u žurbi. Činilo se da su se pomirile sa svojom okrutnom sudbinom i bezvoljno u snijegu na zimi čekale svoj neminovni kraj...te daleke Badnje večeri.

Moja je baka imala mekano srce i doista joj je bilo žao tih jadnih napuštenih stvorenja. Već kad je ulazila u trgovinu imala je plan kupiti salamu i njome namamiti Neru.I uspjela je. Nera je ustala i zahvalno uzela iz ruku komadić salame. No bijela maca nije se micala, i baka je shvatila da jadnica nema snage niti ustati. Uzela je macu u naručje a ona se nije nimalo opirala.Bila je doslovno kost i koža.
Put do kuće oduljio se jer je baka uporno mamila Neru komadićima salame, a pas ju je slijedio do stana.
Bila sam dijete i ne mogu opisati svoju radost kad sam na Badnje veče dobila najljepši poklon - moje prve kućne ljubimce.
Nakon što su se dobro najele i polijegale na dekice koje je baka za njih stavila u dvije velike kartonske kutije i Nera i Blondi(tako smo macu nazvali)živnule su i radoznalo promatrale dok smo teta, baka i ja kitile božićnu jelku.Mama i tata došli su kasnije po mene , no nisam željela otići sa njima u novi stan, htjela sam ostati uz Neru i Blondi.Tata se nasmijao i uzeo stari povodac i ogrlicu koje je negdje našao u starim stvarima i izveo Neru u večernju šetnju. Slijedila ga je sumnjičavo, puna straha da opet mora na ulicu. No vratila se veselo mašući repom, pozdravljala nas svih za redom i tada zadovoljno legla u kutiju.

Dok je vani padao snijeg, svijetla na boru radosno žmirkala, naše su se dvije ljubimice zadovoljno ispružile na svojim ležajima. Konačno, njima je sveti Božić donio ono najpotrebnije - Obitelj koja će ih zauvijek voljeti...
Svih kasnijih godina koliko je bila sa nama pokazalo se da je Nera divan pas, kulturan i poslušan i doista mi je uljepšala dane mog ranog djetinjstva. Blondi i ona savršeno su se slagale , Blondi nije nikada pokazivala želju da iziđe iz stana, živjela je u stanu, koristeći u nuždi kutiju s piljevinom i svojim predenjem uvijek iznova pokazivala koliko je sretna sa nama. Razvila se u prelijepu macu, bijela kao snijeg , jasnih zelenih očiju.

Moja je bakla umrla , ali uvijek je se sjećam kao samilosne i divne osobe, koja je imala srce za tuđe patnje i u tome je njezina veličina.

Osvrnite se oko sebe, možda i vi u ovoj Badnjoj večeri negdje u nekom uglu pronađete svoje vjerne prijatelje, svoju Neru i svoju Blondi.

Takva su prijateljstva vječna, dobro se dobrim vraća i to je najveće čovjekovo bogatstvo, jer sreća je u ljubavi za sva bića i malim stvarima....

29.11.2009. 21:42