Kako je Max dobio dom...
Svaka životinja ima svoju priču, baš kao i mi, ljudi.Max će ispričati svoju.... za početak!
Rodio sam se u vrtu jedne kuće na otoku Lošinju.Baš kao što je nažalost, ranije bila praksa, bilo nas je 7 a moje su sestre odmah po rođenju završile pod vodom. Muške štence tada je bilo lakše udomiti, hmmm!Bio sam najslabiji u leglu i moji su me tkz.gazde poklonili jednoj obitelji koja je na otoku gradila kuću. Odmah nakon par dana privezali su me (a bio sam još štene) na gradilište. Da, imao sam nešđto hrane i vodu ali ljudskog društva- vrlo rijetko. Dolazili bi drugi psi jesti moju hranu a ja se nisam mogao braniti. Bio sam malen i slabašan u odnosu na odrasle mužjake.Ja sam rastao a kako su moji gazde očekivali da budem opak pas čuvar, a ja to nisam bio (uvijek sam bio druželjubiv)dali su me drugom čovjeku za baksu pive. Nije bio loš ali niti me previše mazio. Bio sam privezan na kraćžem lancu uz jednu kamp prikolicu na mulldeponiju. Tu su me "snimile" članice jednog njemačkog društva za zaštitu životinja i zaključile da takav način života jednostavno nije dobar za mene. Odlučile su mi pomoći i pronaći dom dostojan moga karaktera i ljubavi koju mogu pružiti.A preživio sam svašta , udarac automobila kad sam izletio na cestu od silne sreće što sam makar i nakratko slobodan. Batine slučajnih prolaznika dok mojeg vlasnika nije bilo, maltretiranja lokalnih pijandura , uhh...
I tako, jednog ožujskog dana 2004.godine moje su me dobročiniteljice odvezle u Lovran, gdje sam na privremenom čuvanju bio kod jedne drage osobe koja je imala labradoricu po imenu Sara i prijateljicu Boni koja je također bila udomljena.
Moja je sudbina sada bila u rukama "Lunje i Maze", odnosno njihovih volontera.No, dobro, gospođa koja me čuvala slomila je nogu i nije više mogla vladati ovako živahnim i snažnim psom kakav sam na kraju "ispao".Preuzela me druga članica društva na daljnju brigu.Ali.... Toliko sam se novoj obitelji "uvukao pod kožu" svojim nedužnim pogledom i umiljavanjem, a prilagodio sam se i mačkama (što mi baš i nije bilo lako, obzirom da sam kao svaki pas uživao ganjati ih)i nakon mjesec dana nisu me više htjeli dati nikome. Uraa!!! Ja sam sada sretan sretan pas....Siguran sam da se moja budućnost više nikada neće pokvariti i nema više neizvjesnosti. Ljubav i brigu osjećam u svakom pokretu i glasu mojih vlasnika, moje obitelji.... Kako to lijepo zvuči!
--
A uskoro sam dobio i društvo još jedne mačke- Salema -čistokrvnog uličnog mačka, danas smo najbolji prijatelji i cimeri ...
kako je max dobio dom/klikni na link/
06.12.2008. 20:28
E-MAIL: lunjoimaza@gmail.com
Komentiraj
(*) obvezna polja