Tara- mačja zubić vila...
Jedne kišne večeri na Voloskome...Nikad bliže ljudskoj okrutnosti i hladnoći, nađena je kako smo mislili tada, još jedna u nizu od nesretno napuštenih mačaka.
Bila je loše, jako loše...prehladila se na nesigurnim ulicama u potrazi za komadićem hrane i malo nježnosti.Nos i okice bili su joj žarko crveni i upaljeni, krzno joj se spojilo s kostima a svojim je mijaukanjem pokušavala doprijeti do srca ljudi koji su hladne glave i kamenog srca prolazili kraj nje...
Srećom je te kišne hladne večeri završila kod jedne dobre duše koja svu svoju ljubav i energiju usmjerava na brigu o napuštenim macama. Mala Tara je, po tko zna nakon koliko vremena osjetila toplinu doma... a što je još važnije, toplinu ljudske ruke. Kako su dani prolazili, maca se oporavljala.
Dani su brzo prolazili a Tara je vrijeme provodila u igri sa ostalim macama svojih dobrotvora.Jednog je dana stigla sretna vijest iz Njemačke.Tara je pronašla dom i toplo srce.
Kao što to inače radimo, Taru smo odveli na pregled veterinaru, gdje je testirana na FIV i HIP zajedno sa još dvije mace koje su trebale krenuti u bolji život . Bilo je to 26.03.2009. godine.
Volonterka naše udruge imala je tu (ne)sreću priosustvovati samoj objavi rezultata testova.Tara je bila pozitivna na FIV!- virus mačje side.
Ta nas je vijest svih šokirala i rastužila, a Tara je i dalje bila umiljata i mazna. Nažalost gospođa nije mogla riskirati i Tara je primljena u n aš mali improvizirani mačji "azil"
Prvoga dana kako je došla k nama, postala je najdraža i najumiljatija od svih naših malih štićenika. neki od nas su se prvi puta suočili sa pojmom "mačje side", ali na sreću, imamo hvalevrijednu volonterku s velikim iskustvom koja i sama ima FIV pozitivne mace...i tako smo sve informacije dobivali iz "prve ruke".
Prve tjedne svojeg boravka kod nas Tara je provela u izolaciji od drugih mačaka, a mi smo se svim silama trudili održati njezin imunološki sustav optimalnim jer u slučaju ikakvog narušavanja imuniteta, posljedice za našu Taru bile bi kobne.
Dani su prolazili a Tara je vratila vjeru u ljude i dijelila sa nama svaku svoju pustolovinu, zaigrana kao malo mače, umiljata i dostojanstvena kao prava dama.Dovoljno je bilo da čuje glasove volontera pa da počne presti od zadovoljstva.
Imala je velikih problema u pronalasku doma, većina ljudi kada je saznala za Tarin FIV virus grozila se i odustajala od usvajanja.
Na Tarinom slučaju svi mi smo naučili kako savjesan vlasnik koji se trudi suzbiti sekundarne infekcije može napraviti puno za kvalitetu života svoje mace ljubimice.Tada inficirana maca može živjeti kvalitatno i normalan život kao i zdrava mačka.
Ljudi ne mogu biti inficirani mačjom sidom!!
Prevencija ove bolesti uključuje: kastraciju mužjaka ( manje su agresivni i manje lutaju čime se smanjuje rizik infekcije), te držanje mačaka u zatvorenom prostoru tijekom noći.
Zbog svih detalja, pronaći dom za Taru bilo je vrlo teško, gotovo nemoguće.No, strpljivo smo tražili dalje...
Svakim danom boravka u našem malom "azilu" Taru smo bolje upoznavali i otkrivali.Zahtijevala je jesti iz velike kutije sa suhom hranom,iako je pritome gotovo cijela morala ući u kutiju.Uvukla nam se pod kožu i srce svakog od volontera.
Na sreću, ipak smo uspjeli pronači Tari novi dom, zahvaljujući upornosti i kontaktima naše Doris. Tara je 01.08. 2009. otputovala u Njemačku , u svoj dom gdjde je čeka toplo srce njene udomiteljice. I ne samo to, uz nju je u isti dom otišla i Greta, još jedna tužna priča mace zaražene FIVom.
Danas, kada se sjećam, u meni , a sigurno i ostalima koji su sa njom provodili vrijeme i dolazili njegovati mace više puta dnevno...osjećaji su pomiješani, sreća i tuga , uspjeli smo udomiti još jedno naše siroče, a malena suza u oku zbog spoznaje da jedna jedina Tarica na svijetu više nikada neće biti dio naše svakodnevnice....
Zahvaljujući Tari, naučili smo mnogo o mačjoj sidi (FIV)- želimo joj svu sreću ovoga svijeta , kao i Greti u njihovom novom domu.
06.08.2009. 22:05
E-MAIL: lunjoimaza@gmail.com
Komentiraj
(*) obvezna polja